Broj - jedan, dva, tri,...?

Imenice i pridjevi nose obilježje roda i broja. Rod i broj su dvije gramatičke kategorije koje određuju slaganje ostalih dijelova rečenice (u koje lice stavljamo glagol, koju zamjenicu upotrebljavamo).

Broj imenice odnosi se na to da li je imenica jedini predstavnik svoje vrste (singular) ili ih ima više (plural).

U španjolskom imenice koje su u pluralu završavaju na nastavak –s ili –es.

Promotrimo primjere:

Ako imenicu prati opis (pridjev) i ta se riječ pokazuje iste promjene:

Subjekt je subjektivan? Objekt je objektivan? Glagol je glagoljiv?

Struktura rečenice u španjolskom slijedi pravilo:

                                        subjekt (imenica) + glagol + objekt (na njemu se izvodi radnja) + dodaci (sve vrste riječi)

Struktura nije stroga, ali svaka izmjena ovog poretka nosi sa sobom ‘skrivenu’ informaciju.

Subjekt je ono ili onaj tko vrši radnju i možemo ga ili ne izreći direktno (prepoznat ćemo ga po završetku glagola) ili ga možemo jasno izraziti i još mu dodati opis (pridjev).

U španjolskom je važno da se sve riječi koje se odnose na vršitelja radnje s njim podudaraju u rodu (grupi kojoj pripada – muškoj ili ženskoj) i broju (da li je jedan primjerak ili više njih).

Promotrimo za početak kako se ponašaju imenice i pripadajući mu pridjev. Imenice koje su u grupi muškog roda najčešće završavaju na slovo -o iako u primjerima se pokazuje da mogu završiti i na suglasnik, dok u grupi ženskog roda većinom završavaju slovom -a. 

Imam? glad, strah... ¡Tengo dinero, camarero!

‘Pequeña conversación’, ‘small talk’, kod upoznavanja pridonose u prosudbi sviđa li nam se sugovornik ili služe za upotpunjavanje ‘trenutka’.

Za razliku od hrvatskog jezika, gdje imamo glagole, u španjolskom se za izricanje kako se osjećamo koristi konstrukcija glagol + imenica ili pridjev pa tako kažemo:

tener miedo/hambre/sed/frío/calor (imati strah/glad/žeđ/hladnoću/vrućinu)

ili 

estar cansado/resfriado/triste/pensando/asustado (biti umoran/prehlađen/tužan/zamišljen/uplašen)

Dok kod izraza s glagolom tener drugi dio (imenica) se ne mijenja, kod glagola estar pazimo govorimo li o muškoj osobi ili ženskoj, o čemu će zavisiti završava li druga riječ (pridjev) na –o, -a, -os, -as.

Dok svako prvo lice (yo – ‘ja’) glagola završava na vokal –o, na treće lice (usted, él, ella – ‘Vi, on, ona’) koje može završiti na –a ili –e, dodamo li -s obraćamo se drugom licu (tú-‘ti’).

Provježbajmo primjere.

¿Mi apellido? Čije prezime nosim?

Španjolci imaju dva prezimena (el primer y el segundo apellido), prvo je očevo, drugo je majčino. Ako nekoga oslovljavamo samo jednim prezimenom, ono uvijek mora biti prvo (očevo). Dakle, reći da je Márquez napisao ‘Sto godina samoće’ je krivo, treba reći ili García ili García Márquez. Udajom žene zadržavaju obiteljsko prezime (djevojačko), a dijete dobiva prezime prvo od oca, drugo od majke.

Pogledajmo primjer:

el padre (otac): Juan Castillo Jiménez

la madre (majka): María Muñoz Guerra

el hijo (dijete): Alberto Castillo Muñoz

Kada želimo doznati osobne podatke koristit ćemo dva pitanja ¿cómo? (kako?) i ¿cuál es? (koje je?)

Vos y Ustedes - Tko to govori u Latinoamerici?

Ovisno o tome jesu li vaši poslovni interesi ili putne namjere vezane uz prekooceanski ili otočni španjolski, bit će razlike u upotrebi osobnih zamjenica, a time i oblika glagola.

Osim što je u Argentini karakterističan izgovor [ž/š] u riječima s ‘ll’, karakteristično je i što umjesto zamjenice ‘tú’ (ti) koriste ‘vos’ te drugačije naglašavaju oblik koji u prezentu dolazi uz nju. ‘Vos’ je raširen i u ostalim dijelovima Latinske Amerike i smatra se prihvatljivijom varijantom samim time što bi upotreba ‘tú’ bila previše ‘intimna’ i napadna kada dolazio od stranca.

Ono što je svim varijantama latino-španjolskog zajedničko je da umjesto zamjenice ‘vosotros’ (vi - više vas) koristi se ‘ustedes’ (‘vi’ – više vas iz poštovanja).

Promotrimo u tablici spomenute promjene:

Grasias ili Gracias

Prvi korak za pamćenje, razumijevanje i, slijedom toga, pričanje na stranom jeziku je dobro čitanje.

Pod ‘dobrim’ čitanjem podrazumijeva se izražajnost u glasu, intonacija, brzina, pauze na odgovarajućim mjestima u rečenici, spajanje smislenih blokova riječi unutar rečenice i, da, ispuštanje slova ili slogova.

U ‘burbujas’ (oblačićima) koje smo prikazali kao primjer izmjena informacija o sebi pri prvom susretu istaknut ćemo riječi:

Valencia

(la) ciudad                     sve tri riječi imaju glas blagog ‘ts’

gracias                           (ako vam je lakše, izgovarajte kao ‘s’ znajući pri tome da je to kao pojava poznata pod nazivom ‘seseo’)

Particularidades - posebnosti

Izvor: Cava Baja -Vamos blog

Španjolski jezik poseban je po upotrebi upitnih i uskličnih znakova koji ‘otvaraju’ (¡¿) i ‘zatvaraju’ (!?) dio informacije koja se želi naglasiti. Njihova je uloga važna u pisanju jer španjolski nema poseban oblik za tvorbu pitanja (npr. hrv. da li) te se na taj način naglašava da u izgovoru moramo intonacijom napraviti razliku.

Promotrimo primjere:

¡Qué guapa es! (Kako je lijepa!)

¡Encantada! (Drago mi je!)

¿y tú? (a ti?)

U posljednjem primjeru vidi se da pitanje (ili usklični dio) može doći unutar same rečenice:

Me llamo Marcos, ¿y tú? (Zovem se Marcos, a ti?)

Dva su načina kako se možemo predstaviti:

Me llamo Marcos. [me jamo]

Soy Sara. [soj]

U riječi ‘guapa’ i ‘nueva’ skupine vokala ‘ua’ i ‘ue’ nazivamo diftonzi. Diftonzi se tvore kombinacijom slabih (u,i) i jakih (a,e,o) vokala u kojoj jedan od njih nosi naglasak. U kombinaciji dva jaka vokala svaki vokal nosi naglasak i ta pojava zove se hijat. Važno nam je znati koji vokal nosi naglasak jer ako odstupa od pravila morat će biti označen s tilde (npr. María).

U riječi ‘que’ u izgovoru ne čujemo ‘u’ jer u ovom slučaju ono ima grafičku funkciju (iza q uvijek se piše u) te je izgovor [ke]. Ako u izgovoru čujemo [ku] riječ se piše slovom ‘c’ (npr. cuenta, cuando, cuota).

Soy nueva en el barrio. (Nova sam u kvartu.) drugi je primjer u kojem se koristi glagol biti (ser) u značenju jesam.

Tilde - ne zaboravi me!

La tilde je grafički znak koji se stavlja na vokale (á, é, í, ó, ú) i u španjolskom jeziku ima ulogu raspoznavanja gramatičkih pojava (glagolskih vremena, vrstâ riječi) ili pravilnog izgovora pojedine riječi.

La tilde se stavlja na riječ koja u izgovoru odstupa od pravila naglašavanja.

¡ojo!   

Kada izgovor riječi odstupa od pravila, stavlja se tilde na slog na kojem je riječ naglašena:

árbol

González

sim-pá-ti-co

canción

después 

Pravila naglašavanja su:

1. Riječi koje završavaju na vokal (-a, -e, -i, -o, -u) i konsonante –s, -n naglašavaju se na predzadnjem slogu*  

              3    2    1

             de-re-cha

           mu-cha-chos

2. Riječi koje završavaju na konsonant naglašavaju se na zadnjem slogu

          ciudad, profesor, actriz, reloj

*slog => skup vokal i konsonant(i)

Uz pomoć rječnika odredite u sljedećim primjerima ispravno napisanu riječ:

¡Bienvenidos!

Komunicirate poslovno s partnerima u Latinskoj Americi i treba vam znanje španjolskog jezika, ili ste zaljubljeni u taj romanski jezik i sve vezano uz njega, ili imate prijatelje, poznanike, članove obitelji koji žive u Španjolskoj, ili jednostavno želite sudjelovati u komentarima na društvenim mrežama...

Vikendom ćemo zajedno učiti osnove i upoznavati hispansku kulturu. Nije potrebno prethodno znanje jer krećemo od nule.

Počinjemo u subotu 17.veljače, a vrijeme do tada iskoristite za upoznavanje s ostalima. Predstavite nam se u komentarima i napišite nam zašto vam se sviđa španjolski toliko da ga želite učiti. Vaši interesi odredit će teme kojima ćemo se baviti zato krenite!

                                                                         ¡Hasta pronto!