‘Pequeña
conversación’, ‘small talk’, kod upoznavanja pridonose u prosudbi sviđa li nam
se sugovornik ili služe za upotpunjavanje ‘trenutka’.
Za razliku od
hrvatskog jezika, gdje imamo glagole, u španjolskom se za izricanje kako se
osjećamo koristi konstrukcija glagol + imenica ili pridjev pa tako kažemo:
tener miedo/hambre/sed/frío/calor (imati strah/glad/žeđ/hladnoću/vrućinu)
ili
estar cansado/resfriado/triste/pensando/asustado (biti umoran/prehlađen/tužan/zamišljen/uplašen)
Dok kod izraza s
glagolom tener drugi dio (imenica) se
ne mijenja, kod glagola estar pazimo govorimo li o muškoj osobi ili ženskoj, o čemu
će zavisiti završava li druga riječ (pridjev) na –o, -a, -os, -as.
Dok svako prvo lice
(yo – ‘ja’) glagola završava na vokal –o, na treće lice (usted, él, ella – ‘Vi,
on, ona’) koje može završiti na –a ili –e, dodamo li -s obraćamo se drugom licu
(tú-‘ti’).
Provježbajmo
primjere.
Nema komentara:
Objavi komentar