Struktura rečenice
u španjolskom slijedi pravilo:
subjekt
(imenica) + glagol + objekt (na njemu se izvodi radnja) + dodaci (sve vrste
riječi)
Struktura nije
stroga, ali svaka izmjena ovog poretka nosi sa sobom ‘skrivenu’ informaciju.
Subjekt je ono
ili onaj tko vrši radnju i možemo ga ili ne izreći direktno (prepoznat ćemo ga
po završetku glagola) ili ga možemo jasno izraziti i još mu dodati opis
(pridjev).
U španjolskom je
važno da se sve riječi koje se odnose na vršitelja radnje s njim podudaraju u rodu
(grupi kojoj pripada – muškoj ili ženskoj) i broju (da li je jedan primjerak
ili više njih).
Promotrimo za početak kako se ponašaju imenice i pripadajući mu pridjev. Imenice koje su u grupi muškog roda najčešće završavaju na slovo -o iako u primjerima se pokazuje da mogu završiti i na suglasnik, dok u grupi ženskog roda većinom završavaju slovom -a.



Nema komentara:
Objavi komentar