Broj - jedan, dva, tri,...?

Imenice i pridjevi nose obilježje roda i broja. Rod i broj su dvije gramatičke kategorije koje određuju slaganje ostalih dijelova rečenice (u koje lice stavljamo glagol, koju zamjenicu upotrebljavamo).

Broj imenice odnosi se na to da li je imenica jedini predstavnik svoje vrste (singular) ili ih ima više (plural).

U španjolskom imenice koje su u pluralu završavaju na nastavak –s ili –es.

Promotrimo primjere:

Ako imenicu prati opis (pridjev) i ta se riječ pokazuje iste promjene:

Subjekt je subjektivan? Objekt je objektivan? Glagol je glagoljiv?

Struktura rečenice u španjolskom slijedi pravilo:

                                        subjekt (imenica) + glagol + objekt (na njemu se izvodi radnja) + dodaci (sve vrste riječi)

Struktura nije stroga, ali svaka izmjena ovog poretka nosi sa sobom ‘skrivenu’ informaciju.

Subjekt je ono ili onaj tko vrši radnju i možemo ga ili ne izreći direktno (prepoznat ćemo ga po završetku glagola) ili ga možemo jasno izraziti i još mu dodati opis (pridjev).

U španjolskom je važno da se sve riječi koje se odnose na vršitelja radnje s njim podudaraju u rodu (grupi kojoj pripada – muškoj ili ženskoj) i broju (da li je jedan primjerak ili više njih).

Promotrimo za početak kako se ponašaju imenice i pripadajući mu pridjev. Imenice koje su u grupi muškog roda najčešće završavaju na slovo -o iako u primjerima se pokazuje da mogu završiti i na suglasnik, dok u grupi ženskog roda većinom završavaju slovom -a. 

Imam? glad, strah... ¡Tengo dinero, camarero!

‘Pequeña conversación’, ‘small talk’, kod upoznavanja pridonose u prosudbi sviđa li nam se sugovornik ili služe za upotpunjavanje ‘trenutka’.

Za razliku od hrvatskog jezika, gdje imamo glagole, u španjolskom se za izricanje kako se osjećamo koristi konstrukcija glagol + imenica ili pridjev pa tako kažemo:

tener miedo/hambre/sed/frío/calor (imati strah/glad/žeđ/hladnoću/vrućinu)

ili 

estar cansado/resfriado/triste/pensando/asustado (biti umoran/prehlađen/tužan/zamišljen/uplašen)

Dok kod izraza s glagolom tener drugi dio (imenica) se ne mijenja, kod glagola estar pazimo govorimo li o muškoj osobi ili ženskoj, o čemu će zavisiti završava li druga riječ (pridjev) na –o, -a, -os, -as.

Dok svako prvo lice (yo – ‘ja’) glagola završava na vokal –o, na treće lice (usted, él, ella – ‘Vi, on, ona’) koje može završiti na –a ili –e, dodamo li -s obraćamo se drugom licu (tú-‘ti’).

Provježbajmo primjere.

¿Mi apellido? Čije prezime nosim?

Španjolci imaju dva prezimena (el primer y el segundo apellido), prvo je očevo, drugo je majčino. Ako nekoga oslovljavamo samo jednim prezimenom, ono uvijek mora biti prvo (očevo). Dakle, reći da je Márquez napisao ‘Sto godina samoće’ je krivo, treba reći ili García ili García Márquez. Udajom žene zadržavaju obiteljsko prezime (djevojačko), a dijete dobiva prezime prvo od oca, drugo od majke.

Pogledajmo primjer:

el padre (otac): Juan Castillo Jiménez

la madre (majka): María Muñoz Guerra

el hijo (dijete): Alberto Castillo Muñoz

Kada želimo doznati osobne podatke koristit ćemo dva pitanja ¿cómo? (kako?) i ¿cuál es? (koje je?)

Vos y Ustedes - Tko to govori u Latinoamerici?

Ovisno o tome jesu li vaši poslovni interesi ili putne namjere vezane uz prekooceanski ili otočni španjolski, bit će razlike u upotrebi osobnih zamjenica, a time i oblika glagola.

Osim što je u Argentini karakterističan izgovor [ž/š] u riječima s ‘ll’, karakteristično je i što umjesto zamjenice ‘tú’ (ti) koriste ‘vos’ te drugačije naglašavaju oblik koji u prezentu dolazi uz nju. ‘Vos’ je raširen i u ostalim dijelovima Latinske Amerike i smatra se prihvatljivijom varijantom samim time što bi upotreba ‘tú’ bila previše ‘intimna’ i napadna kada dolazio od stranca.

Ono što je svim varijantama latino-španjolskog zajedničko je da umjesto zamjenice ‘vosotros’ (vi - više vas) koristi se ‘ustedes’ (‘vi’ – više vas iz poštovanja).

Promotrimo u tablici spomenute promjene: